Pravo na rad, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, sve više se narušava različitim oblicima kršenja prava radnika. U praksi radnici zaštitu svojih prava iz radnog odnosa često ne uspjevaju da ostvare zbog neznanja i neupućenosti u relevantne propise iz oblasti radnog prava, što je dijelom posljedica odsutnosti tema o radničkim pravima, ne samo u medijima, već i u javnom diskursu uopšte. Stoga, izuzetno je značajno da radnici budu upoznati o njihovim pravima, ali i načinima zaštite prava iz radnog odnosa, što se prevashodno odnosi na zahtjev za zaštitu prava radnika, postupke mirnog rješavanja radnih sporova, sudsku zaštitu, kao i druge načine zaštite prava radnika.
Kao jedan od vansudskih načina rješavanja radnih sporova, posebno mjesto zauzima mirno rješavanje radnih sporova. Prije podnošenja tužbe sudu poslodavac i radnik mogu se sporazumjeti o mirnom rješavanju radnog spora. Mirenje ne predstavlja obavezan način rješavanja individualnih radnih sporova, već je ostavljeno kao zakonska mogućnost vansudskog rješavanja radnih sporova, zasnovana na načelu dobrovoljnosti strana u sporu da rješavanje individualnog radnog spora povjere nadležnom organu.
U Republici Srpskoj postupak mirnog rješavanja individualnih i kolektivnih radnih sporova uređen je posebnim Zakonom o mirnom rješavanju radnih sporova. Navedenim zakonom mirno rješavanje radnih sporova određeno je kao dobrovoljni način rješavanja radnih sporova između strana u radnom sporu, uz učešće arbitra, miritelja, mirovnog vijeća i arbitražne komisije, ukoliko zakonom nije drugačije uređeno. Postupak mirnog rješavanja radnog spora pokreće se podnošenjem prijedloga za mirno rješavanje radnog spora koji se dostavlja Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova. Strane u individualnom radnom sporu, pod kojim se podrazumijeva spor između radnika i poslodavca povodom ostvarivanja prava i obaveza na radu i po osnovu rada, mogu da podnesu prijedlog zajednički ili pojedinačno, što ima uticaj na dalji tok postupka.
Ako strane u sporu podnesu prijedlog zajedničkog sporazuma, direktor Agencije ima dvije mogućnosti, da podneseni sporazum ovjeri, pri čemu tako ovjeren sporazum ima snagu izvršne isprave, ili da rješenjem odredi arbitra ili miritelja.
U slučaju da je prijedlog podnijela jedna od strana u sporu, Agencija dostavlja prijedlog i dokumentaciju drugoj strani u sporu, koja je obavezna da se u roku od osam dana od dana prijema prijedloga i dokumentacije izjasni o osnovanosti i opravdanosti navoda iz prijedloga, kao i o drugim činjenicama značajnim za postupak mirnog rješavanja radnog spora. Po prijemu izjašnjenja ili protekom roka od osam dana od dana dostavljanja prijedloga i dokumentacije drugoj strani, direktor Agencije, na prijedlog strana ili po službenoj dužnosti, rješenjem određuje arbitra ili miritelja iz Imenika arbitara i miritelja.
Arbitar ili miritelj, po potrebi, u roku od pet dana od dana prijema ili preuzimanja predmeta zakazuje raspravu o predmetu spora i dužan je da u roku od sedam dana od dana održane rasprave u pisanoj formi sačini prijedlog sporazuma o mirnom rješavanju individualnog radnog spora i dostavi ga stranama u sporu na potpis. Ukoliko postoji saglasnost strana za zaključenje sporazuma, strane u sporu dužne su da u roku od pet dana od dana prijema potpišu prijedlog sporazuma. U slučaju da strane u sporu u ostavljenom vremenu ne potpišu dostavljeni sporazum, smatraće se da nisu saglasne s njim. Sporazum se smatra zaključenim kada ga potpišu strane u sporu i arbitar ili miritelj koji je učestvovao u postupku, i kao takav ima snagu izvršne isprave.
Radniku je omogućeno da radni spor pokuša da riješi putem mirnog rješavanja radnog spora pred nadležnim organom (Agencija za mirno rješavanje radnih sporova) ili da podnese tužbu nadležnom sudu. Rokovi za oba vida zaštite počinju teći od dana učinjene povrede.
Zakon o radu ne sadrži imperativnu normu o obavezi prethodnog obraćanja radnika nadležnom organu za mirno rješavanje sporova. Zakonom je propisano da tužbu radnik može da podnese ukoliko prethodno predmet spora nije riješen u postupku mirnog rješavanja spora kod nadležnog organa, što, po prirodi stvari može biti slučaj: kada postupak mirnog rješavanja radnog spora nije pokrenut (čija mogućnost pokretanja je radniku data u stavu 1. ovog člana, po njegovom izboru, a ne kao njegova obaveza) ili kada u postupku mirnog rješavanja radnih sporova nije došlo do rješavanja predmeta spora, a spor se smatra riješenim zaključenjem Sporazuma pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. „Samo radnik koji je zaključio sporazum o mirnom rješavanju individualnog radnog spora, sa poslodavcem u postupku mirnog rješavanja radnog spora, koji je definisan kao način dobrovoljnog rješavanja radnih sporova između strana u sporu, ne može podnijeti tužbu sudu za zaštitu istog prava“, što potvrđuje i sudska praksa.
Ukratko o nekim pitanjima, vezanim za postupak mirnog rješavanja radnih sporova, možete pogledati u emisiji „Dobro jutro Hercegovino“ Herceg televizije, od 13. oktobra 2023. godine, u kojoj je gostovala prof. dr Aleksandra Vuković – arbitar za mirno rješavanje radnih sporova i Predsjednica Udruženja „Međunarodni centar za promociju ljudskih prava“, klikom na sljedeći link: https://www.youtube.com/watch?v=veR_m2gsD7E
