Međunarodni dan žena na selu obilježava se 15. oktobra. Utvrđivanje ovog datuma, kao Međunarodnog dana žena na selu, prvi put je ustanovljeno 2008. godine od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, u okviru rezolucije 62/136 od 18. decembra 2007. godine, iako je ova ideja pokrenuta znatno ranije, još davne 1995. godine, na konferenciji Ujedinjenih nacija posvećenoj ženama, održanoj u Pekingu. Pomenuta rezolucija prepoznaje „kritičnu ulogu i doprinos žena na selu, uključujući i urođeničke kulture za unapređenje poljoprivrednog i ruralnog razvoaj, poboljšanje bezbjednosti hrane i smanjenje siromaštva.”
Žene na selu čine više od četvrtine ukupnog svjetskog stanovništva, a u zemljama u razvoju one predstavljaju skoro 43% ukupne radne snage u poljoprivredi. Smatrajući da je potrebna veća senzibilnost i svijest svih nas o pokretačkoj snazi, marljivosti i svestranosti žena iz ruralnih područja, ali i barijerama i problemima sa kojima se one susreću, poput ograničenih ekonomskih mogućnosti, nezaposlenosti, siromaštva i opšte isključenosti iz fokusa političkog i društvenog života, Udruženje „Međunarodni centar za promociju ljudskih prava“ koristi priliku da na i na ovaj dan ukaže na teškoće položaja i uloge koju imaje žene iz ruralnih područja u njihovim porodicama, socijalnoj zajednici, domaćinstvima, i uopšte u kulturnom i društvenom životu.
Žene na selu često su na određeni način izolovane i distancirane od važnih društvenih i ekonomskih tokova. Njihov položaj je nepovoljan, a doprinos neprepoznat i nepriznat. Iako rade teške fizičke poslove više sati dnevno, nemaju slobodnog vremena niti godišnjeg odmora, za svoj rad najčešće ne primaju platu, niti bilo koji vid naknade. U brojnim slučajevima nemaju ni zdravstveno niti penzijsko-invalidsko osiguranje, tako da se dugoročno dovode u pitanje i osnovne egzistencijalne potrebe ove populacije, što se dijelom ogleda u nedovoljnoj informisanosti žena o osnovnim ljudskim pravima.
Posmatrajući uopšteno položaj žena u Bosni i Hercegovini, a posebno u njenim ruralnim dijelovima, može se zaključiti da je on izuzetno težak, a da su žene samo formalno ravnopravne, nedovoljno ekonomski osnažene, često neinformisane i nerijetko ograničene predsrasudama i stereotipima patrijarhalnog načina života. U tom smislu, može se istaći da su faktička rodna neravnopravnost i rodno zasnovano nasilje rezultat društvenih odnosa i sve veći društveni problem, pri čemu bi društvo i država trebali da preuzmu odgovornost za njegovo rješavanje. U navedenom procesu i društvenoj akciji nevladine organizacije moraju biti snažan pokretač i predvodnik osviještenosti žeske populacije o njihovim pravima i položaju koji bi žene trebale da zauzmu u svim sferama društvenog života, što ukazuje na to da je problem marginalizacije i diskriminacije žena rješiv.
Poboljšanje položaja žena na selu i ostvarivanje ravnopravnosti i nediskriminacije temeljna su pitanja ljudskih prava i njihovog ostvarivanja i zaštite, pa je ostvarujući programske ciljeve i misiju našeg Udruženja potpuno opravdan poziv za postizanje konsenzusa na svim nivoima da se pitanjima žena mora posvetiti znatno veća pažnja, posebno u kontekstu i ovogodišnjih lokalnih izbora, kako bi se, ne samo podigao nivo ženskog aktivizma i učešća u odlučivanju, već u fokus stavio kratkoročno i dugoročni interes održivog razvoja, poboljšanja demografskog stanja, ekonomskog osnaživanja žena i unapređenja standarda i uslova života u ruralnim sredinama, a posebno na selu.